INTERVJU: Rafet Mulić: Romi zaslužuju bolje šanse za život

Književnik, bibliotekar, predsjednik NVO Klub kulture, facilitator za opštinu Bijelo Polje na programu ROMACTED, Rafet Mulić je prepoznat u romskoj zajednici kao čovjek koji čini sve da se romski glas jače čuje, maksimalno je uključen u buđenje i osnaživanje romske populacije. Mulić probleme „najugroženije grupe u regionu“ doživljava kao sopstvene, jer samo na taj način možete osjetiti kako „žuljaju“ nepružene šanse i uskraćene mogućnosti. Zato je naš sagovornik prijatelj kome hitaju mladi, a ispovijedaju se stariji Romi. Tako je u biblioteci Srednje stručne škole oformljeno mjesto u kome se kroz „most od riječi“ prevazilaze sve prepreke. O svakodnevnom životu romske zajednice, predrasudama, literaturi na romskom jeziku, bibliotečkim zapisima o Romima, angažovanosti ostalih aktera u cilju pune integracije, razgovarali smo sa Mulićem.

Kako ste započeli rad na ROMACTED-u?

MULIĆ: Posljednjih nekoliko godina sam kako kroz projekte, više volonterski sa nekoliko prijatelja bio aktivan u procesu inegracije bjelopoljskih Roma i tako sam dobio preporuku da se prijavim na konkurs za poziciju facilitatora u okviru ROMACTED-a i bio odabran od nadležne Komisije.

Šta je najveći doprinos ROMACTED programa i NVO Mladi Romi?

MULIĆ: NVO Mladi Romi su definitivno izvukli iz anonimnosti romske zajednice na sjeveru, kako kroz program malih grantova, tako i kroz druge njihove projekte u okviru kojih su Romi i Romkinje bili uključeni i pohađali obuke, seminare i mnoge aktivnosti koje su dale nemjerljiv doprinos „buđenju“ romskih zajednica. Program ROMACTED je definitivno probudio bjelopoljsku romsku zajednicu, kako pojedince tako i posebno romski civilni sektor. Takođe, šira zajednica je shvatila ono što je ključno za uspješnu integraciju Roma, a to je da je za uspjeh ovog procesa neophodna maksimalna angažovanost i uključenost šire romske zajednice a ne pojedinaca.

U kojoj mjeri ste zadovoljni napretkom romske zajednice nakon programa ROMACTED?

MULIĆ: Do sada smo, a mišljenja sam da je to i zvanični stav ROMACTED tima, mi u Bijelom Polju postigli odlične rezultate. Za samo 17 mjeseci sprovođenja programa ROMACTED u opštini Bijelo Polje, uspjeli smo da osnažimo romsku zajednicu da ojačamo pojedince, slobodno mogu reći sadašnje i buduće lidere u zajednici, koji će u skorije vrijeme sami i to snažno moći participirati i uticati na sprovođenje procesa integracije Roma kako u opštini Bijelo Polje, tako i u državi.

Što Vas je motivisalo za rad?

MULIĆ: Isključivo moja ljudska potreba da pomognem ranjivim grupama. Raditi sa marginalizovanim grupama mogu samo oni ljudi koji saosjećaju sa pripadnicima ranjivih grupa i njihove probleme doživaljavaju kao problem cijele zajednice, samim tim i kao dio sopstvenog problema. Druga motivacija može postojati ali ne i na duže vrijeme. Jednostavno da bi taj rad sa marginalizovanim grupama, dao pozitivan rezultat on mora da se radi sa puno razumijevanja i ljubavi.

Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom u oblasti unapređenja položaja Roma?

MULIĆ: Što sam definitivno uspio da motivišem romsku zajednicu u Bijelom Polju, što sam suzbio gotovo sve lične predrasude prema Romima, pri tome mislim i na predrasude da su Romi i Romkinje drugačiji od nas. Romi su definitivno isti kao i svi mi, samo za razliku od nas nemaju iste početne pozicije za život. Oni su definitivno najugroženija populacija u regionu i trebaće dosta vremena, podrške i maksimalne angažovanosti svih aktera u procesu njihove integracije da bismo uspjeli. Vjerujem da hoćemo, jer smo dobro krenuli.

Ipak, najvećim uspjehom smatram što smo kroz realizovane aktivnosti, posebno učešćem na konferencijama, seminarima učinili bjelopoljsku romsku zajednicu vidljivom za ostale aktere u procesu integracije Roma na državnom nivou i iste zainteresujemo za rad sa ovom romskom zajednicom.

Po čemu biste voljeli da Vas pamte pripadnici romske zajednice?

MULIĆ: Po prijateljstvu koje smo uspostavili i po tome da smo nekoliko njih ija zajedno radili (bili zaposleni) u školskoj biblioteci. I da ne zaboravim, po tome što smo zajedno gledali predstavu za koju sam ja pisao tekst, a zajednički smo je učenici moje škole, nekoliko Roma i Romkinja režirali i učestvovali u istoj.

Koje su to predrasude koje ima većinska populacija prema Romima?

MULIĆ: Prerasude kod većnske zajednice su uglavnom tipične: da su neradni, da ne drže riječ, neodgovorni, skloni porodičnom nasilju... Dodao bih i da su u skladu sa prosjekom u većinskoj zajednici. Razlika je samo u načinu i uslovima u kojima oni žive. Mnogo puta sam se zapitao: kako uopšte uspijevaju da prežive i to sa osmijehom na licu. Za mene je to zaista vrijedno divljenja i zato moramo se dodatno angažovati da im pomognemo. Oni zaslužuju bolje šanse za život.

Kako Vaša uža i šira porodica gleda na Vaš rad?

MULIĆ: Moja uža porodica posebno dvije šćerke su dio ekipe, gotovo uvijek su sa mnom kada sam ja sa Romima i Romkinjama, i to je jedna dodatna stvar na koju sam ponosan. Moje šćerke ne da nemaju predasuda prema Romima, nego su spremne, a nekoliko puta su to i pokazale, da se suprotstave onima koji iskazuju mržnju prema Romima i da se bore za suzbijanje predrasuda prema njima. Širu porodicu to nimalo ne čudi. Navikli su oni još od malena da sam uvijek na strani slabijeg, da jednostavno volim da sam „s ruke“ onima kojima treba pomoći.

Osuđuju li Vas iz većinske zajednice što radite s Romima?

MULIĆ: Ima komenara ali malo, jer su kao što rekoh navikli na moja „opredjeljenja“ i uvjerenja, što je još bitnije, okruženje zna koliko sam spreman da se borim za ono i one u koje vjerujem. Šta više, mislim da okruženje podržava moj angažman, cijeni moj doprinos, a to me čini jako ponosnim.

Ima li u biblioteci u kojoj radite romske literature?

MULIĆ: Šta je to romska literatura. Ako mislite literature o Romima, ima nešto malo. Ako mislite literature koju su pisali Romi ili na romskom jeziku nema. Iznijeću jedan podatak a to je da do prošle godine ni u jednoj gradskoj biblioteci na sjeveru Crne Gore nije postojao nijedan bibliotečki zapis o Romima. To vam je prevedeno, kao da oni nikada nijesu ni postojali na ovim prostorima. Strašno, zar ne.

Da ste Vi donator, kakve projekte biste podržali?

MULIĆ: Projekte svakodnevice, odnosno uključivanja Roma i Romkinja u svakodnevni život cjelokupne zajednice. Znam da je to čudno, ali zaista mislim da je to jako važno. Naučiti ih na svakodnevni život, upoznavanje kako sve funkcioniše. Tako će biti spremniji da se uključe u ozbiljnije procese kao što su obrazovanje, zapošljavanje...

 Autor: Milena Čavić

 Tekst prilagodio: Samir Jaha

Stavovi izrečeni u ovom tekstu se ni u kom slučaju ne mogu smatrati stavovima NVO Mladi Romi, Romskog obrazovnog fonda, Evropske unije, Savjeta Evrope i drugih donatora

Glas studentima, podrška radnicima!

UNITEDWRM-18_-_projekat_finansira.JPG

Projekat stipendiranja romskih srednjoškolaca


baner_ref_projekat.jpg

Osnaživanje romskog civilnog sektora

RollUp_romi_2_final_-_za_sajt.jpg